2. dan Korčula, rodno mjesto Marka Pola
Brod je krenuo ujutro oko 5h, ali mi toga nismo bili svjesni jer smo cijelo vrijeme spavali, kako mi tako i djeca. Naše kabine su se nalazile ispod palube, i bez obzira na to, motor broda uopće nismo čuli nego smo nesmetano spavali. Probudio nas je naš alarm za doručak koji se posluživao do 9h.
Doručak je svih 7 dana bio standardan: salama, sir, razni namazi, pahuljice, jogurti, sok, kava, čaj, kobasice, jaja, kajgana, voće…
Oko 11h usidrili smo se u uvali prekrasnog plavog mora koje je bilo bistro pa smo sa višemetarske visine palube mogli vidjeti što se sve nalazi na morskom dnu. Svi su žustro pohitali uskočiti u more prepustiti se ovoj ljepoti.
Nakon kupanja uslijedio je ručak i put prema Korčuli. U Korčulu smo stigli oko 17h, gdje je planirano vođenje s vodičem oko 17:15h.
Imali smo nekoliko slobodnih minuta do dolaska vodiča, pa smo odveli djecu na sladoled kako bi nam vrijeme brze prošlo.
Napokon je stigao vodič i tura po Korčuli je krenula. Bilo je zanimljivo slušati priče vodiča, zapravo sva 4 vodiča, koliko ih je bilo, kroz naše putovanje. Bili su potpuno različiti i bilo je zanimljivo slušati njihove interpretacije povijesti, smiješnih dogodovština toga vremena, ali i onih manje smiješnih pa i tužnih. Svaki od vodiča je zapravo interpretator povijesnih priča od kojih su neki bili izrazito zanimljivi. Posebno bi pohvalila vodiče u Dubrovniku i Trogiru.
Ne smijem nikako zaboraviti, vodiči su govorili engleskim jezikom, s obzirom da je miješana grupa pa se trebalo prilagoditi. No, mislim da to uopće nije bilo problem, jer većina nas je jako dobro govorila engleski.
Po završetku ture, sjeli smo u restoran večerati, a potom smo još malo prošetali Korčulom. Dok smo šetali ulicama, privukla nas je glazba iz jednog kafića na samoj rivi među visokim stablima. Djevojka i dva mladića svirali su stare evergrine. Pridružili smo se i uživali u odličnoj glazbi dugo u noć, dok su se djeca zabavljala nedaleko od nas.
3. dan | Elafiti, papige u Dubrovniku i kupanje na plaži Banj
Ujutro krenuli smo za otočje Elafiti, gdje smo se okupali. I naravno iskoristili priliku za sunčanje.
Oko 13h krenuli smo za Dubrovnik. U Dubrovniku je pristanište za borodve dalje od centra grada (što nije bio slučaj kod ostalih gradova) pa smo od luke Gruž pješice (5min hoda), hodali do autobusnog kolodvora gdje smo uzeli autobus do centra.
Nemojte da vas to zabrinjava jer je na brod prije iskrcaja došao koordinator koji nam je sve detaljno objasnio; gdje ići, koji autobus uzeti, gdje se iskrcati te gdje će nas čekati vodič. Stoga je bilo sasvim lako sve pronaći i doći do destinacije Pile gdje nas je, po dogovoru, čekao vodič. Mlada djevojka s izrazim umijećem prepričavanja provela nas je kroz Dubrovnik koji je neupitno jedan od najljepših gradova na Mediteranu.
Nakon šetnje s vodičem neki su se nastavili šetati Stradunom, glavnom ulicom Dubrovnika, neki su otišli prošetati zidinama, a drugi su pak otišli žičarom Srđ do vrha s kojeg se pruža prekasan pogled na cijeli Dubrovnik. Tu se nalazi suvenirnica i restaurant s panoramskim pogledom. Vožnja žičarom traje svega 4 min.
Naši suputnici na brodu, dragi prijatelji Talijani, bili su gore na vrhu te su nam pokazali panoramske slike Dubrovnika koje su uslikali s vrha. Očaravajuće! Pogled uistinu oduzima dah.
Mi nismo otišli žičarom, no sljedeći put kad budemo u Dubrovniku zasigurno to nećemo propustiti. Našu avanturu po Dubrovniku začinili smo kupanjem na poznatoj plaži Banj, koja je samo nekoliko minuta udaljena od samog centra grada.
Nakon kupanja vratili smo se na Stradun gdje su se djeca oduševila papigama i kakaduima pa smo ih jedva odvojili od njih.
Sutra dan krenuli smo put Mljeta. No prije odlaska za Mljet, ujutro u 7h s brodom se prošlo i s prednje strane Dubrovnika kako bi se zabilježile fotografije Dubrovnika s mora. Nekoliko takvih fotografija možete pronaći u galeriji slika.
