![\"Priprema](\"\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/PETRA-PARASALING1.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Kako mi je oduvijek neispunjena \u017eelja skok s padobranom, nije ni \u010dudo što sam isti tren prihvatila malo bla\u017ei oblik gledanja svijeta iz pti\u010dje perspektive.<\/p>\n
Skupila se ekipa \u017eeljna malo adrenalina te smo se uputili rano ujutro na cjelodnevni izlet u Tu\u010depe gdje nas je \u010dekao i naš padobran. Svi smo bili uzbu\u0111eni ko mala djeca. Do\u017eivljaj i uzbu\u0111enje bio je još i ve\u0107e jer smo rezervirali let u paru, te zbog spoznaje da \u0107e nam uskoro jedina veza sa zemljom biti 500 m dug konop. Dan je bio idealan za u\u017eivanje na visini od 250 m, vedro i bez daška vjetra.<\/p>\n
Našli smo mjesto na ve\u0107 punoj pla\u017ei, ostavili stvari i krenuli prema gliseru koji je ve\u0107 bio spreman za polazak. Momci koji su nas vozili dali su nam sigurnosni pojas koji smo trebali odmah obuci prije ulaska u brod. Pošto u brodu nismo bili samo mi ve\u0107 još 3 para morali smo \u010dekati svoj red . Nekako se poslo\u017eilo da smo bili predzadnji tako da smo u\u017eivali u vo\u017enji dok nije došao red na nas.<\/p>\n
<\/p>\n
![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/287246_10150272575379420_567649419_7431273_805270_o.jpg\")
<\/p>\n
Prekrasan pogled na Tu\u010depe<\/em><\/strong><\/span><\/p>\n Napokon sam do\u010dekala. Zakop\u010dali smo sigurnosni pojas, u\u010dvrstili foti\u0107 oko vrata i s osmjehom na licu krenuli na krmu broda. Uzbu\u0111enje je raslo, vjetra u kosi je bilo sve više i \u010das poslije noge su mi visjele u zraku i lagano smo se penjali u visinu. Pogled je bio sve lijep, naš gliser sve manji, zvukovi sve tiši, panorama ko s najljepše razglednice, a straha nigdje. Jednom rije\u010dju prekrasno.<\/p>\n Mogla bi satima biti gore i samo u\u017eivati. Tri minute koliko su nas zadr\u017eali na toj visini premalo mi je bilo da se nadivim pogledu, u\u017eivam u nevjerojatnoj tišini i osje\u0107aju kao da je neko usporio vrijeme. Gore si kao u nekom drugom svijetu. Gledaš gliser koji te vu\u010de i koji vozi jaaaakooo brzo , prolaze drugi brodovi, vidiš vrevu na pla\u017ei, a ti se tako sporo kre\u0107eš i sve je nekako usporeno. Ja nisam imala straha niti od visine niti osje\u0107aj da bi mogla ispasti iz konopa koji nas je dr\u017eao, tako da sam se glupirala, širila ruke, slikavala bez problema. Jedini strah mi je bio da mi fotoaparat ne ispadne. \ud83d\ude42<\/p>\n <\/p>\n Osje\u0107ala sam se ko na svom. Volim visine i gotovo \ud83d\ude42 Sre\u0107i je došao kraj kad sam uo\u010dila da nas konop povla\u010di prema dole. I ovdje vrijedi ona sve što je dobro kratko traje… iskustvo definitivno za ponovit ,ali ako ikako bude mogu\u0107e da stojim du\u017ee u zraku potpisujem odmah.<\/p>\n <\/p>\n Kad sam se spustila na gliser dojmovi su se po\u010deli nakupljati i samo što mi je bilo u glavi je da \u017eelim opet!!!! Definitivno super avantura, ali za mene s premalo adrenalina tako da sam poslije ovoga bila još sigurnija da je skok iz padobrana moje sljede\u0107e iskustvo!!!! \ud83d\ude42<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/288022_10150272576234420_567649419_7431292_1755022_o.jpg\")
<\/p>\n