Kako mi je oduvijek neispunjena želja skok s padobranom, nije ni čudo što sam isti tren prihvatila malo blaži oblik gledanja svijeta iz ptičje perspektive.
Skupila se ekipa željna malo adrenalina te smo se uputili rano ujutro na cjelodnevni izlet u Tučepe gdje nas je čekao i naš padobran. Svi smo bili uzbuđeni ko mala djeca. Doživljaj i uzbuđenje bio je još i veće jer smo rezervirali let u paru, te zbog spoznaje da će nam uskoro jedina veza sa zemljom biti 500 m dug konop. Dan je bio idealan za uživanje na visini od 250 m, vedro i bez daška vjetra.
Našli smo mjesto na već punoj plaži, ostavili stvari i krenuli prema gliseru koji je već bio spreman za polazak. Momci koji su nas vozili dali su nam sigurnosni pojas koji smo trebali odmah obuci prije ulaska u brod. Pošto u brodu nismo bili samo mi već još 3 para morali smo čekati svoj red . Nekako se posložilo da smo bili predzadnji tako da smo uživali u vožnji dok nije došao red na nas.
Prekrasan pogled na Tučepe
Napokon sam dočekala. Zakopčali smo sigurnosni pojas, učvrstili fotić oko vrata i s osmjehom na licu krenuli na krmu broda. Uzbuđenje je raslo, vjetra u kosi je bilo sve više i čas poslije noge su mi visjele u zraku i lagano smo se penjali u visinu. Pogled je bio sve lijep, naš gliser sve manji, zvukovi sve tiši, panorama ko s najljepše razglednice, a straha nigdje. Jednom riječju prekrasno.
Mogla bi satima biti gore i samo uživati. Tri minute koliko su nas zadržali na toj visini premalo mi je bilo da se nadivim pogledu, uživam u nevjerojatnoj tišini i osjećaju kao da je neko usporio vrijeme. Gore si kao u nekom drugom svijetu. Gledaš gliser koji te vuče i koji vozi jaaaakooo brzo , prolaze drugi brodovi, vidiš vrevu na plaži, a ti se tako sporo krećeš i sve je nekako usporeno. Ja nisam imala straha niti od visine niti osjećaj da bi mogla ispasti iz konopa koji nas je držao, tako da sam se glupirala, širila ruke, slikavala bez problema. Jedini strah mi je bio da mi fotoaparat ne ispadne. 🙂
Osjećala sam se ko na svom. Volim visine i gotovo 🙂 Sreći je došao kraj kad sam uočila da nas konop povlači prema dole. I ovdje vrijedi ona sve što je dobro kratko traje… iskustvo definitivno za ponovit ,ali ako ikako bude moguće da stojim duže u zraku potpisujem odmah.
Kad sam se spustila na gliser dojmovi su se počeli nakupljati i samo što mi je bilo u glavi je da želim opet!!!! Definitivno super avantura, ali za mene s premalo adrenalina tako da sam poslije ovoga bila još sigurnija da je skok iz padobrana moje sljedeće iskustvo!!!! 🙂
napisala Petra
