Razmišljajući gdje bi poveli djecu na nezaboravan vikend ideja je pala na otok Korčulu, a kako je ona malo dalje, a puno toga za vidjeti, već smo krenuli u srijedu. Mjesto radnje Split, trajektna luka, katamaran Judita u 16,00 h (ljeti u 17,00 h) i nakon dva sata i četrdeset minuta već smo u Korčuli.
Za smještaj smo odabrali Lumbardu, malo mjesto na jugoistoku otoka 5 km od grada Korčule. Riba od mjesnih lumbarajskih ribara je povoljnija u ovo doba godine, pa su se na našem stolu našli: sipa za crni rižot, škarpina djeci za juhu, gire i palamide na gradele, kozice i pendi-zezalo za friganje, a sve to skupa zalili smo čuvenim lumbarajskim vinom “Grk” od grožđa koje uspijeva samo na tom dijelu otoka, specifično što raste u pješčanim poljima.
Osim pješčanih polja u Lumbardi su i dvije velike prekrasne pješčane plaže: “Pržina” koja gleda na jug prema Italiji i “Bilin žal” gleda na sjever prema Pelješcu.
Kako su plitke, a bilo je sunčano vrijeme, djeca su šetala po plićaku, gradila kule u pijesku, te skupljala školjkice za uspomenu.
U centru Lumbarde smo sjeli na kavu na veliku teracu uz more, a djeca su se igrala na obližnjem novouređenom dječjem igralištu. Kako u treći mjesec još nema turista, šetajući gradom Korčulom ona je cijela samo za nas i svi nas pozdravljaju, jer smo osvježenje/prve laste nakon duge otočke zime.
Djeca su se u samom gradu Korčuli uživala penjati po topovima na Kuli Svih Svetih (Rampada) na jugo-istočnom dijelu korčulanskih zidina, trčati po velikom kružnom spomeniku (Trg Pomirenja) i igrati se na replici velikog drvenog broda u parku kraj autobusnog kolodvora. Umorni nakon obilaska grada odveli smo djecu na pizzu, poslije i na izvrstan sladoled (vjeruje se da je Marko Polo, svjetski trgovac i putopisac, a rođeni korčulanin, prvi donio recept za pravljenje sladoleda u Europu iz daleke Kine negdje oko 1295. godine).
Dan prije odlaska kući odlučili smo posjetiti zaštićeni objekt prirode “Kočje” kraj Žrnova (Brdo) 4 km zapadno od grada Korčule. Parkira se kod zadnjih kuća zaseoka Brdo, pa se 1,5 km ide pješačkim putem. Kočje obiluje raznolikom i rijetkom vegetacijom i slikovitošću pejzaža: škrape, hridine, stoljetne česvine, uz mnogobrojne legende vezane za tu lokaciju. Kako je treći mjesec bio kišovit tako je cijelo Kočje bilo prekriveno jarko zelenom mahovinom.
Nakon prolaska kroz mnogobrojne rupe, prolaze u stijenama, penjanje na stijene, glumljenje patuljaka i vilenjaka stigli smo na idealan proplanak za igranje s loptom, a palo je i branje prvih ciklama i igra skivača po mnogobrojnim putevima kroz čarobnu šumu.
Umorni i blatnjavi vratili smo se u apartman u kojem nije trebalo uspavljivati djecu za slatke snove. U nedjelju nakon doručka još jedanput smo prošetali gradom Korčulom prije polaska katamaranom u 13 sati za Split. Korčula je otok kojega će naša djeca zauvijek pamtiti i biti sretna kad je ponovno vide bilo iz trajekta, katamarana ili kad se pruži prekrasan pogled na Korčulu prolaskom zavoja/serpentina “Kapetana” na Pelješcu. Puno lokacija nismo stigli posjetiti što nam daje razlog da se vratimo u neka toplija vremena, možda već ovo ljeto: Velu špilju, otočić Proizd i brdo Hum kod Vele luke, te dvadesetak otočića kraj grada Korčule.
